''S ljubavlju te spominjemo, po dobroti pamtimo, u srcu nosimo…'', poruka je to s vijenca koji je jutros postavljen u krugu Aluminija povodom prve godišnjice gašenja tvornice u Mostaru.

U krugu Aluminij okupilo se samo šest radnika, koji su složni kako je ozračje među njihovim kolegama takvo da malo tko vjeruje da će oživjeti ugašena proizvodnja.

Romeo Biokšić, nekadašnji predsjednik Sindikata ovog poduzeća, rekao je kako su osjećaji su teški i bolni.

''Nakon svih pregovora, nakon gašenja kad smo vidjeli da je to bila samo jedna šuplja priča i da od pokretanja tvornice nema ništa. I ovo što se sada govori o pokretanju Ljevaonice, rekao bih da Aluminij nije samo Ljevaonica, Aluminij su svi drugi pogoni, Aluminij je 900 ljudi, a ne samo 80 ili 100 njih'', rekao je i dodao kako je jedan dio djelatnika već otišao preko granice.

''Jedan dio je tu, rade u nekim privatnim tvrtkama, jedan dio je još nezaposlen. Neki ulažu nade u pokretanje proizvodnje. Ali nažalost, godinu dana poslije, ništa se nije realiziralo'', rekao je Biokšić.

Pero Bebek, bivši predsjednik Skupštine Sindikata, rekao je kako žele poručiti da se u godinu dana nije značajno ništa desilo.

''9.7. 2019. godine nama je rečeno da bi mogli biti ugašeni tako da smo zaustavili promet kod Salakovca. Čekali smo da nam se netko obrati no oni su na nas poslali specijalce. To je razbijeno i ugasili su nas 10.7. u 0:03. Poslije toga je došlo do prosvjeda ispred HDZ-a i do šest nekih sastanaka gdje smo bili puni optimizma. Uglavnom, bile su dvoje solucije. Jedna nepunih 600 uposlenih da radi, a druga solucija 370 ljudi. Međutim, i prva i druga solucija su propale. U međuvremenu se pojavila Abraham Gurupa i ona je ponudila svoje rješenje. No, ni to se nije dogodilo i ljudi više nema vjere. Najveći broj ljudi misli da se to neće dogoditi'', rekao je.

Dodao je kako je razlog za propadanje, osim štetnih ugovora, u najvećem postotku električna energija.

''Da su varijante poslovanja bile poštenije, samo bi minus bio manji. S cijenom od 76 eura nije moguće poslovati'', rekao je.

Radnici kažu kako je 2001. godina bila zadnja pozitivnija godina.

''Naš vapaj traje od 2013. Svako me smo se obraćali od Vlade Federacije, HNS-a, Dragana Čovića, Hrvatskog sabora, Kolinde Grabar Kitarović, ali nas nitko nije čuo'', rekli su.

Kažu kako od istrage ne očekuju ništa te podsjećaju kako je 2013. godine je bilo 45 osumnjičenih zbog lošeg poslovanja koji nisu procesuirani.

Miro Zelenika, nekadašnji uposlenik kaže kako se malo ljudi snašlo.

''Dosta ih je otišlo vani pa se nije snašlo i vratili su se. Znate kakva je ovo država. Od ovog naroda, samo dobro političari žive'', rekao je Zelenika na rubu suza.

Nisu znali reći zašto se nije okupilo više ljudi.

''Moglo se ovo drugačije riješiti. Da su htjeli da ovo opstane, ovo je moglo raditi. Ja sam bio jedan od pregovarača s političarima. Prvi sastanak u HDZ-u Čović je rekao 'Ljudi su moj problem, pare nisu problem'. Sad su nema ni ljudi ni para'', rekao je.